Zbog obijesnih vozača postavljaju se kamere, usporivači prometa i na sve načine se pokušava doskočiti malobrojnim bahatim pojedincima koji krše prometnu kulturu a sve da se spasi nečiji život.
Krade se po grobljima, parkovima, pljačkaju kućanstva, prebijaju se djeca zbog nekoliko eura u parku, prebijaju se i zastrašuju starci u svojim krevetima, varaju se mještani od raznih nazovi „kontrolora novca“ po domaćinstvima, spaljuje se smeće po okućnicama i po „određenim naseljima“ iako za to postoji izuzetno dobro izgrađen sustav odvoza tog istog smeća sa kućnog praga i njegovo adekvatno zbrinjavanje i da ne nabrajam ostalo..
Nekad su stariji ljudi rekli, a čini mi se da su bili i te kako u pravu, da ako želiš uvesti reda da djecu treba po guzici, a odrasloga po džepu. Nisam pobornik nasilja niti fizičkog kažnjavanja nikoga ali zar stvarno dozvoljavamo takav nered problematičnim pojedincima koji maltretiraju veliku većinu poštenih i savjesnih mještana. Svatko bi ukrao samo da on ima ne misleći pritom da je za to netko morao mukotrpno raditi.
A što mi radimo? Zatvaramo oči pred problemom i šutimo u stilu „ne bih se htel zameriti“, „ a kaj bum se mešal“, a ako netko ukaže na problematično ponašanje nečijeg djeteta najčešći je odgovor roditelja „ kaj te briga za moje dete“.
I umjesto da se dijete prekori ,roditelji pred njim omalovažavaju i vrijeđaju osobu koja je ukazala na problematično ponašanje pa dijete misli da je takvo ponašanje normalno. Prozivaju se odgajatelji u vrtiću, nastavnici u školi i svi su krivi osim roditelja. Zna se od davnina da je temeljna jedinica svakog društva obitelj i da su djeca kopija svojih roditelja.
Zašto sve ovo pišem? Ponukao me potez kolege načelnika jedne Međimurske općine koji je nagurao smeće na put onima koji su ga tamo i dovezli.
Ponukali su me silni napisi i objave na portalima o stvarima koja nisu normalna, a dešavaju se diljem naše županije, a najviše su me ponukali događaji u našoj inače mirnoj općini, a to su krađa ruža stablašica u centru Svetog Martina i krađa cvijeća kod autobusnog stajališta u Jurovcu ili događaj za vrijeme sprovoda kada je „ fina gospođa“ u bijelom autu za vrijeme odavanja posljednjeg pozdrava preminulom, bez srama, bahato iz svog auta izbacila šest prepunih vreća smeća iz svog domaćinstva u kontejner na groblju na očigled svih onih koji su u tišini davali posljednju počast zaslužnom mještaninu naše općine.
Zar ćemo iz svake općine ili grada napraviti „big brother show“?
Zar ćemo zbog pojedinaca morati postavljati kameru iznad svake gredice ili tegle s cvijećem ili iznad svakog groba . Mislim da je krajnje vrijeme da se probudimo kao društvo i da svim pravnim sredstvima stanemo na kraj takvim bahatim pojedincima. Neka se umjesto inicijala napiše puno ime i prezime i da se ne govori da je „otuđio“ već da je ukrao, da se ne govori da „ne govori istinu“ već da laže jer takav pojedinac ne zaslužuje da mu se štiti identitet.
Neka se zna tko je i neka se srami. Zar moramo trošiti desetine pa i stotine tisuća eura da spriječimo ono što bi se moglo spriječiti normalnim kućnim odgojem i ako treba visokim kaznama represivnog aparata. I na kraju se postavlja pitanje s početka ovog osvrta: Zaista, pa kakvo smo to postali društvo?
Martin Srša, načelnik
